.: MIOS

Objavljujemo Izvještaj sa Okruglog stola "Škola za sretno i zadovoljno dijete - Model inkluzivne škole?" koji je održan u Pedagoškom zavodu Tuzla u četvrtak, 20.11.2008. godine. Iz Izvještaja izdvajamo Zaključke Okruglog stola koji su:
- Zakon treba uskladiti sa konvencijom o pravima djeteta;
- Pedagoške standarde i opšte normative za osnovni odgoj i obrazovanje dopuniti u skladu sa zakonom i definisati ulogu profila stručnjaka (edukatora-rehabilitatora, surdo-audiologa, socijalnog pedagoga) jer to trenutno nije definisano;
- Izrada dugoročnog, srednjoročnog i kratkoročnog plana i obezbjeđenje praćenja realizacije strategije obrazovanja kad je inkluzija u pitanju;
- Formirati tim koji će na osnovu zaključaka sa ovog Okruglog stola i Zaključaka koji su dobijeni iz Udruženja nastavnika TK, dati prijedloge za izmjenu Pedagoških standarda i opštih normativa za osnovni odgoj i obrazovanje po pitanju stručnih saradnika defektologa u osnovnim školama; standarda o ulozi defektologa u školi;
- Definisati zahtjev prema budžetu Vlade TK o zapošlavanju defektologa bar od početka sljedeće školske godine, kao i rješenju arhitekonskih barijera u osnovnim školama.
- Zaključke uputiti Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK, Ministarstvu za socijalni rad i politiku TK, Ministarstvu zdravstva TK, kao i Komisiji za obrazovanje skupštine TK.

Međunarodno udruženje "Interaktivne otvorene škole" (MIOS), Tuzla
Izvještaj sa Okruglog stola "Škola za sretno i zadovoljno dijete - Model inkluzivne škole?"

Okrugli stol je održan u Pedagoškom zavodu Tuzla u četvrtak, 20.11.2008. godine, sa početkom u 12:00 sati.

Ciljevi Okruglog stola su bili:

• - identificirati pretpostavke i prezentirati iskustva za postojanje inkluzivne škole u praksi
• - pokušati definisati ulogu defektologa kao stručnih saradnika u školama

Učesnicima se obratila Edina Suljić, direktorica MIOS-a, zaželjela dobrodošlicu i predstavila dosadašnje aktivnosti MIOS-a na polju inkluzije. Moderatorica Senada Pepeljak je predložila plan rada, ciljeve i pravila rada ("nećemo se ubjeđivati, nego ćemo se truditi da svako iznese svoje mišljenje", "ne odstupati od teme i aktivno slušati"...). Okruglom stolu je prisustvovalo 45 učesnika iz raznih sfera društva: direktori i nastavnici osnovnih škola, predstavnik Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, direktor i savjetnici Pedagoškog zavoda, profesori Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, predstavnici nevladinih organizacija, udruženja, te OSCE-a.

Nakon podsjećanja na ciljeve radionice data je riječ uvodničarima za predviđene teme:

• - Fikret Vrtagić, profesor, predstavnik Ministarstva obrazovanja je predstavio Inkluziju kroz Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju TK i  Pedagoške standarde i opšte normative za osnovni odgoj i obrazovanje
• - Prof. dr. Fata Ibralić je umjesto planiranog treutnog stanja koje je rezultat istraživanja o potrebama djece za stručnom podrškom, replicirala gospodinu Vrtagiću o nedostacima članova zakona koji se odnose na djecu sa posebnim potrebama
• - Sa aspekta roditelja, kad je u pitanju školovanje djece sa razvojnim teškoćama i inkluziji, govorila je Meliha Halilović, prosvjetna radnica
• - Model inkluzivne škole prezentirala je Azra Bogunović iz OŠ "Simin Han".

Tokom izlaganja učesnika prisutni su se javljali za riječ i govorili o teškoćama koje već dugo traju u provođenju zakona na polju inkluzivnog obrazovanja u osnovnim školama, ali se još uvijek pominje i pitanje opravdanosti inkluzije s obzirom da nisu osigurane osnovne pretpostavke za njenu primjenu u školama. Prof. Fata Ibralić je konstatovala da je stanje u pogledu implementacije inkluzije sada lošije nego prije 10-15 godina, da je inkluzija "formalno omogućena, a sadržajno onemogućena". Prof. Ajša Mahmutagić je izrazila svoj pesimizam, jer već dugi niz godina čeka da se promijeni odnos društva prema osobama sa posebnim potrebama.

Istaknut je i problem kategorizacije. Na jednoj strani postoji potreba za kategorizacijom, jer na taj način porodice ostvaruju određena prava na socijalnu zaštitu. Škole pak, moraju imati medicinsku dokumentaciju za opravdanost smanjenog broja učenika u odjeljenju, a na drugoj strani, inkluzija ne priznaje etiketiranje i na taj način omogućava učenje djece prema svojim sposobnostima, stilovima učenja i interesovanjima.

Gospodin Fikret Vrtagić je naglasio da se u posljednje vrijeme u ministarstvu vodi računa da se uvaži i mišljenje jednog stručanjaka i školskog tima, da dijete ima potrebu za obrazovanje prema individualno prilagođenom programu.

Opće mišljenje je da bez sveobuhvatnih analiza i interdisciplinarnog pristupa, nije moguće odgovoriti na brojne probleme kao što su socijalno zbrinjavanje, dnevni centri, zapošljavanje osoba sa posebnim potrebama, uključivanje ne samo Ministarstva obrazovanja, već i drugih institucija kao što je Ministarstvo za rad i socijalnu politiku, Ministarstva zdravstva... Neophodno je izgraditi jasnu platformu kako dalje.

Takođe, prisutan je problem što niti u Ministarstvu, niti u Pedagoškom zavodu nema uposlene osobe za koordinaciju i savjetovanje o inkluziji. Sajda Arnautović iz Udruženja majki hendikepirane djece TK, istakla je da je roditelj najsretniji kad je njegovo dijete sretno, ali da o inkluziji treba razmišljati kao o "maču sa dvije oštrice". Ponekad, inkluzija nije rješenje za dijete. Ostali učesnici su se složili da je to, što se nudi mogućnost izbora, za roditelja dobra mogućnost i da on može odlučiti hoće li izabrati zavod ili redovnu školu.

Resurse zavoda za djecu ometenu u razvoju u svakom slučaju treba koristiti ne samo da djeca pohađaju nastavu, već i kao stručnu podršku školama koje to zatraže. Planirano je da stručni kadar iz Zavoda vrši edukaciju nastavnika u redovnim školama. Takođe, očekuje se i podrška od nevladinih organizacija u realizaciji edukativnih seminara za nastavno osoblje škole i menadžment.

Gospođa Meliha Halilović je istakla da je inkluzija nešto najljepše što joj se dogodilo, da je pohađanje specijalnog odjeljenja segregacija jer sva djeca, pa i ona sa posebnim potrebama, žele da su voljena, da su to društvena bića koja žele interakciju sa drugima i koja se žele socijalizirati za život u društvu. U inkluziji su roditelji veoma važni i jako je potrebna edukacija roditelja i nastavnika o zajedničkom radu, jako je važno osvijestiti roditelje da prihvate problem i da nađu najbolji način kako da ga riješe uz pomoć stručnjaka.

Azra Bogunović, učiteljica razredne nastave iz OŠ "Simin Han" prezentirala je proces stvaranja inkluzivnog modela u Osnovnoj školi "Simin Han". Inkluzija je proces koji dugo traje i škola je prolazila sve faze na tom trnovitom putu od specijalnog odjeljenja, poluintegracije, zatim, spajanja redovnog i specijalnog odjeljenja uz dva nastavnika do inkluzivnih razreda gdje se poštuje smanjen broj učenika u odjeljenju i izrada individualnih programa za djecu sa posebnim obraozvnim potrebama. U školi postoji školski, stručni tim za inkluziju sa edukatorom - rehabilitatorom. Logoped je radio na pola norme i svojim radom pomogao djeci (disleksija, disgrafija) u savladavnju čitanja i pisanja.

Sa djecom treba raditi, imati ljubavi za ovaj poziv, a da ima dosta teškoća, nejasnoća i dilema, to je pokazano kroz dalju diskusiju. Najveće promjene su nastale u načinu razmišljanja o djeci sa teškoćama kod roditelja, učenika, nastavnika i zajednici uopće. To je potvrdilo pretpostavku da inkluzija u školi znači inkluziju u društvu.

Hamdija Osmić je naglasio da je inkluzija humana, te da je i on za inkluziju, ali je postavio niz pitanja na koje treba odgovoriti a odnose se na inkluzivnu školu i to:

• - Ako je dijete zadovoljno, da li je zadovoljan i nastavnik
• - Kako pomoći učenicima kojima je potreban ne odgoj već rehabilitacija
• - Kako ocijeniti dijete sa posebnim potrebama
• - Kako dati diplomu, kako napraviti individualni / prilagođeni program kad nema stručnjaka u školi
• - Kako ocijeniti učenika koji radi po prilagođenom programu
• - Kako obezbjediti kadar i kako provesti inkluziju ako se zna da je NPP planiran za prosječnu djecu

Mevlida Altumbabić i Senad Mehmedinović su napomenuli da je Udruženje nastavnika TK održalo dva okrugla stola o zapošljavanju defektologa i da je potpisana peticija iz škola o potrebi zapošaljavanja defektologa, ali od Ministarstva obrazovanja nisu dobili nikakv odgovor. Mnogo škola nije dobilo saglasnost da zaposli defektologa iako su iskazane potrebe.

Prof. dr. Amela Ibrahimagić je pomenula istraživanje koje je urađeno i podijelila učesnicima tabelu kojom je izražena frekvencija učenika s posebnim potrebama prema Općinama na području TK. Iz tabele je vidljivo da u TK ima 14,96 % djece s posebnim potrebama. Smatra da od učitelja očekujemo da sam odgovori na potrebe "sve djece", i to bez ikakve podrške – što je jako teško. Amela je napomenula, obzirom da je mnogo diskutanata govorilo i o konkretnim prijedlozima, da naredni rad takođe nastavimo plenarno, da definišemo ulogu defektologa i da će Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet pomoći u definisanju uloge pojedinog profila stručnjaka sa ovog fakulteta.
 
Napomenuli smo da inkluzivna škola zahtijeva posebnu aktivnost "defektologa" i da je važno čuti nastavnike i predstavnike škola i saznati njihove potreba. Ostali učesnici su prihvatili prijedlog.

Gospođa Merima Hasić je postavila pitanje, zašto se govori samo o defektologu kao stručnjaku, zar u školama ne treba i stručnjka drugih profila.

Dragan Šimić, ispred OSCE-a, napomenuo je da je Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta jedino odgovrno za realizaciju inkluzije, već problematizaciju ovog pitanja treba poslati na više adresa, a to se odnosi na Ministarstvo socijalne politike, Ministarstvo zdravlja, Komisije za obrazovanje pri Skupštini Kantona. Rekao je da uskoro ide edukacija po Indexu inkluzivnosti, što će donijeti poboljšanja u ovoj oblasti.

Obzirom da je diskusija prisutnih oduzela više vremena nego je to bilo planirano dizajnom, dogovoreno je da učesnici, prije davanja zključaka okruglog stola, daju prijedloge kako bi izgledala stručna podrška defektologa u školama odnosno, koji opis posla bi imao defektolog u školi.

Učesnici su dali sledeće prijedloge:

Defektolog bi trebao da bude:

• 1. član Razvojnog tima škole
• 2. da bude usavršavan metodički
• 3. da bude rehabilitator
• 4. (profesionalna) podrška nastavniku
• 5. podrška pri pitanjima kako, na koji način raditi u nastavi
• 6. da studenti sa Edukacijsko–rehabilitacijskog fakulteta pomažu djeci u školama
• 7. stručnjak za podršku pri Pedagoškom zavodu
• 8. stručnjak za podršku i rad na puno radno vrijeme

Hamdija Osmić je predložio model koji je već predstavljen Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK, a to je da defektolog u školi ima sledeći opis posla i raspored radnog vremena:

• - 50% rad u školi - individualni tretman sa djecom
• - 20% timski rad - opservacija, dijagnostika, Individualno prilagođeni programi
• - 10% saradnja sa roditeljima
• - 10% rad sa drugim roditeljima
• - 10% asistent nastavniku u razredu.

Ediba Pozderović je predložila da opis posla i raspored radnog vremena bude sljedeći:

• - 50% rad sa nastavnicima i roditeljima
• - 50% individualni rad

Ediba Pozderović je istakla da bi se Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK trebalo aktivnije posvetiti ovim pitanjem i da izradi kratkoročnu, a kasnije i srednjoročnu Strategiju za ovu oblast. Kao repliku na taj prijedlog, gosp. Vrtagić je naglasio da Stategija postoji, medjutim prema mišljenju Edibe Pozderović ona se ne primjenjuje, ne postoji evaluacija niti izvještaji o progresu, što bi trebalo biti dostupno javnosti.

Zaključci Okruglog stola su:

• - Zakon treba uskladiti sa konvencijom o pravima djeteta;
• - Pedagoške standarde i opšte normative za osnovni odgoj i obrazovanje dopuniti u skladu sa zakonom i definisati ulogu profila stručnjaka (edukatora-rehabilitatora, surdo-audiologa, socijalnog pedagoga) jer to trenutno nije definisano;
• - Izrada dugoročnog, srednjoročnog i kratkoročnog plana i obezbjeđenje praćenja realizacije strategije obrazovanja kad je inkluzija u pitanju;
• - Formirati tim koji će na osnovu zaključaka sa ovog Okruglog stola i Zaključaka koji su dobijeni iz Udruženja nastavnika TK, dati prijedloge za izmjenu Pedagoških standarda i opštih normativa za osnovni odgoj i obrazovanje po pitanju stručnih saradnika defektologa u osnovnim školama; standarda o ulozi defektologa u školi;
• - Definisati zahtjev prema budžetu Vlade TK o zapošlavanju defektologa bar od početka sljedeće školske godine, kao i rješenju arhitekonskih barijera u osnovnim školama.
• - Zaključke uputiti Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK, Ministarstvu za socijalni rad i politiku TK, Ministarstvu zdravstva TK, kao i Komisiji za obrazovanje skupštine TK.

 Formiran je tim za objedinjavanje zaključaka:

• 1. Edina Suljić, MIOS;
• 2. Senad Mehmedinović, Udruženje nastavnika TK;
• 3. Prof. dr. Fata Ibralić, ERF Tuzla;
• 4. Prof. dr. Amela Ibrahimović, ERF Tuzla;
• 5. Meliha Halilović, OŠ "Hasan Kikić";
• 6. Senada Pepljak, OŠ "Simin Han".

Neophodno je da tim svoj zadatak završi do 28.11.2008. godine.

U prilogu: afiša "Škola za sretno i zadovoljno dijete - Model inkluzivne škole?"

Krajnji cilj jeste sretno, zadovoljno dijete - odrasla osoba, koja će boraviti u prijateljskom i njemu bliskom okruženju, a to svakako uključuje njemu najbližu školu.

I ne zaboravimo jasne poruke kampanje:

• * Svako dijete ima pravo na odgoj i obrazovanje u najbližoj školi!
• * Pomozimo da svako dijete budu prihvaćeno i uvaženo!
• * Stručna podrška u školama za dobrobit svakog djeteta

Izvještaj pripremila:       
Senada Pepeljak, Tuzla, 23.11.2008.

Prilog 1

Obrazovanje koje je dostupno i na raspolaganju svima bez diskriminacije i segregacije, predstavlja glavni temelj svih međunarodnih obaveza BiH u vezi sa obrazovanjem. Ono, također, igra temeljnu ulogu u preuzetom Obećanju 1 u Strategiji obrazovne reforme, koja je Vijeću za provedbu mira predstavljena u novembru 2002. godine, a koja posebno ukazuje na potrebe djece povratnika, djece sa posebnim potrebama i djece Roma.

"Obećanje 1"
Radit ćemo kako bismo osigurali da sva djeca imaju mogućnost kvalitetnog obrazovanja u integriranim multikulturalnim školama na svim stepenima, oslobođeni političkih, vjerskih, kulturnih i drugih predrasuda i diskriminacija, gdje se poštuju prava sve djece. Ovo ćemo postići na slijedeći način:

• - Osigurati ćemo da djeca povratnici imaju neometan pristup obrazovanju u integriranim multikulturalnim školama u njihovim područjima povratka, gdje će biti oslobodjena političkih, vjerskih i kulturoloških predrasuda i diskriminacije.
• - Osigurat ćemo da sva djeca, pripadnici nacionalnih manjina (posebno djeca Romi), budu na odgovarajući način uključena u sistem obrazovanja širom zemlje.
• - Osigurat ćemo da svoj djeci bude omogućeno da završe osnovno obrazovanje.
• - Osigurat ćemo uključivanje djece s posebnim potrebama u postojeći obrazovni sistem, na svim nivoima sistema obrazovanja (Obrazovna reforma, Poruka gradjanima Bosne I Hercegovine, 2002).

Ukoliko se složimo s tim da su djeca odista najvrijednije blago koje jedna zajednica može da posjeduje, onda ta zajednica mora da bude više orjentirana prema djetetu, što znači da:

• * edukacija mora zadovoljavati potrebe onih što se educiraju;
• * potrebe se najbolje zadovoljavaju ako su povezane s interesima djeteta; 
• * školski program mora biti baziran na razvoju, iskustvu i otkrivanju;
• * radije nego da bude zasnovan isključivo na teoretskim sadržajima - program se u mnogome mora bazirati na aktivnostima (Van Hermelen, 1995.)

Inkluzija označava kraj stigmatiziranja, specijalne edukacije i specijalnih razreda, ali ne i kraj neophodne podrške i usluga koje moraju biti obezbjeđene u inkluzivnim razredima. 

"Inkluzija se mora vidjeti u svemu što govorimo i radimo. Ona ne može biti samo pridodata već postojećem sistemu, te se stoga ne smije zvati integracijom. Inkluzija je moćnija jer to znači da uzmete u obzir potrebe sve djece, posebno one najranjivije, možda zbog spola ili drugih okolnosti ili zbog njihovih edukacijskih potreba ili bilo čega, te kažete 'Kako ustanova može omogućiti djetetu da dođe u školu, bude srećno i kaže: Oh, odlično, danas ću se dobro zabaviti i učiću zajedno sa svim mojim prijateljima u razredu!" (Alderton 1999 in Miles, 2002).

"Poboljšane instrukcije, program koji je više usmjeren na dijete, saradnja sa drugim učiteljima radi razmatranja potreba i problema učenika, te čitav spektar akcija karakterističnih za inkluzivni razred bi trebao omogućiti dostizanje ovog cilja" (Ainscow i sar., 2003).

Prilog 2

Tabela 1. Frekvencija učenika s posebnim potrebama prema Općinama na području Tuzlanskog kantona

Legenda za Tabelu:

N - broj pregledanih učenika
NGJP - broj djece sa govorno-jezičkim poremećajima
NOS - broj djece sa oštećenjem sluha
NOV - broj djece sa oštećenjem vida
NUKR - broj djece usporenog kognitivnog razvoja
NMPHB - broj djece sa motoričkim poremećajima i hroničnim bolestima
NPP - broj djece sa poremećajima u ponašanju
NKS - broj djece sa kombinovanim smetnjama
UK - ukupan broj djece sa posebnim potrebama